.

Pretpostavkama na HT i obične potrošače

Nakon što je prije nekoliko dana Vijeće Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije konstatiralo kako su, navodno, „istodobno zadovoljena sva tri mjerila iz članka 53. st. 2. Zakona o elektroničkim komunikacijama“ i donijeli tzv. „Test tri mjerila“, uslijedila je znakovita šutnja: jedni su zašutjeli jer su zalaganjem HAKOM-a napokon dobili ono što su tražili, drugi su se povukli s prizorišta kako bi zalizali rane nastale ovim dokumentom, a u nadigravanju operatera i nadležnog regulatora kao i mnogo puta do sada zanemaren je jedan prilično bitan segment koji cijelu tu igru plaća i bez koga bi ona bila savršeno besmislena. Da, da, ma kako to sad zvučalo patetično, mislimo na narod. Na najobičnije hrvatske potrošače.

Što je u svemu tome sporno? U prvom redu, tržište veleprodajnih prijenosnih segmenata iznajmljenih vodova uopće nije dio Preporuke Europske komisije o mjerodavnim tržištima podložnima prethodnoj regulaciji. Uz to, posljednjih se godina broj operatora koji obavljaju djelatnost davanja u najam elektroničke komunikacijske mreže i vodova gotovo udvostručio što dokazuje da ne postoje neke ozbiljnije visoke i trajne zapreke za ulazak na mjerodavno tržište. I na kraju, Test tri mjerila čija bi funkcija trebala biti da se utvrdilo je li tržište podložno prethodnoj regulaciji ili ne, proveden je, najblaže rečeno – dvojbeno.

Analiza se, primjerice, temelji na podacima samo 30 posto operatera (stavove i mišljenja preostalih 70 posto operatera koji uopće nisu ispunili upitnik, supstituirao je valjda HAKOM). Da ne govorimo o drugim stvarima. Recimo, da li je opravdano uslugu iznajmljenih vodova koju operatori pružaju za vlastite potrebe, uključivati u dimenziju usluga mjerodavnog tržišta na koje se primjenjuje regulacija? Dakako da nije. Na temelju čega onda HAKOM misli drukčije? Njihova je polazna osnova bila kako bi u slučaju povećanja veleprodajnih cijena operatori koji koriste navedenu veleprodajnu uslugu prevalili višu cijenu na krajnje korisnike, krajnji korisnici bi počeli koristiti jeftinije usluge koje se pružaju putem vlastite infrastrukture – time i maloprodajne usluge HT-a. Uz uvažavanje financijske koristi koju će ovakav rezon HAKOM-a donijeti tzv. alternativnim operaterima, svaki normalan hrvatski potrošač bi na to postavio pitanje: pa što onda? Što je loše u tome ako potrošači na kraju balade dobiju jeftiniju uslugu? U krajnjoj liniji, što je važnije: interesi operatera (ovih ili onih, svejedno) ili interesi potrošača?

O kakvoj je vrsti analize riječ, najbolje svjedoči činjenice da analizom uopće nije utvrđeno na kojim konkretnim relacijama alternativni operatori raspolažu prijenosnim segmentima. Drugim riječima, ispada da se HAKOM bavio isključivo HT-om. Odgovarajući na opravdane prigovor HT-a kako HAKOM polazi od pretpostavke da HT na bilo kojoj relaciji u Hrvatskoj raspolaže prijenosnim segmentom pri čemu na svakom takvom prijenosnom segmentu postoji višak kapaciteta, HAKOM je odgovorio kako „oni temelje svoju pretpostavku na tome da HT kao bivši monopolist ima najrasprostranjeniju mrežnu infrastrukturu i pristup najvećem broju ne samo zaključnih segmenata iznajmljenih vodova, već općenito najvećem broju krajnjih korisnika, a za što je potreban i prijenosni segment.“

Koristan prijedlog koji je tijekom rasprave iznio HT, da se provede podjela tržišta veleprodajnih prijenosnih segmenata iznajmljenih na tržište veleprodajnih prijenosnih segmenata iznajmljenih vodova na relacijama između županija, tržište veleprodajnih prijenosnih segmenata iznajmljenih vodova na relacijama unutar pojedine županije (konkurentne relacije te na tržište veleprodajnih prijenosnih segmenata iznajmljenih vodova na relacijama unutar pojedine županije (nekonkurentne relacije) je glatko odbijen. Zašto? Pa recimo, na relacijama između županija test tri mjerila ne bi bio zadovoljen s obzirom na razinu izgrađenosti mreže drugih operatora i njihovu prisutnost na pojedinim točkama. Na relacijama unutar pojedine županije postoje konkurentne i nekonkurentne relacije pa bi HAKOM prije određivanja regulatornih mjera trebao utvrditi radi li se o konkurentnoj ili nekonkurentnoj relaciji. E ali tada bi bili dovedeni u pitanje ne samo test tri mjerila, već i konačna intencija tendenciozne intervencije na tržište veleprodajnih prijenosnih segmenata iznajmljenih vodova – naškoditi HT-u i njegovim tržišnim interesima po svaku cijenu!

Svatko tko je imalo upućen u ovu problematiku dobro zna kako HT nema na svakoj od relacija u državi mogućnost pružanja uslugu iznajmljenog voda. Jednom je to zbog nepostojanja raspoloživih kapaciteta, drugi put zbog nepokrivenosti relacije, treći put zbog raznoraznih tehničkih ograničenja. Jednako tako, mogu na području RH postojati relacije na kojima uslugu iznajmljenog voda može ponuditi samo jedan operator koji nije povezano društvo HT-a. Međutim, HAKOM drži kako je to nemoguće. Na čemu HAKOM temelji ovaj svoj izrazito anti-HT stav? Na pretpostavci. Da, da, dobro ste pročitali. Na pretpostavci koju su oni zamaskirali imenicom „analiza“ uperenoj protiv HT-a i u krajnjoj liniji, protiv potrošača. Običnih hrvatskih potrošača.

<<< natrag na Novosti