.
Štiti li itko interese korisnika?
Kada
je prije nekoliko dana Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije
donijela rješenje o kažnjavanju članova uprave HT-a u ukupnom iznosu od
76.770,00 kn, korisnici telekomunikacijskih usluga dočekali su ga s pomiješanim
osjećajima.Agencija je izvršila stručni nadzor i utvrdila da je HT prekršio regulatornu obvezu jer je nudio, ugovarao i pružao javnu govornu uslugu u nepokretnoj mreži po nižim cijenama od onih koje je HAKOM odobrio. Naime, svojevremeno je Agencija HT-u kao dominantnom operatoru utvrdila najniže granične cijene upravo da bi zaštitio liberalizaciju tržišta. Svojim rješenjem oni su zabranili HT-u svako daljnje nuđenje, ugovaranje i pružanje usluga po nižim od onih odobrenih od strane HAKOM-a, kao i odobravanje bilo kakvih popusta i ugovaranje posebnih pogodnosti u obliku količinskih popusta i sl. HT-u je naloženo da uočene nedostatke otkloni u roku od 30 dana. HT je nakon toga u zakonom propisanom roku izvijestio Agenciju da je postupio po odredbi Agencije, no kad je su navodi provjereni, utvrđeno je da HT nije izvršio nalog Agencije pa je zbog toga kažnjena Uprava HT-a. Na stranu dio odluke HAKOM-a koji se odnosi na kažnjavanje neprovođenja njihovih odluka koje je samorazumljivo, ali dio koji se odnosi na zabranu snižavanja cijena ostavlja potrošača zbunjenim.
Potpuno shvaćajući regulatornu funkciju HAKOM-a utemeljenu na zakonu, pri čemu moraju arbitrirati među sukobljenim interesima različitih operatera, nakon što se pažljivo pročita njihovo Rješenje, u zraku ostaje visjeti pitanje: štiti li itko interese korisnika? Osim tržišne utakmice operatera, iz jednadžbe su nekom čudnovatom alkemijom nestali oni zbog koji se cijeli ovaj proces i događa: korisnici. HT je spuštanjem cijena čak i do 50 posto ispod zakonski utvrđene granice, i to prema nekim kompanijama, ukoračio u poslovni proces o kojem većina hrvatskih korisnika, i velikih i malih, sanja: da se operateri međusobno počnu natjecati u smanjivanju cijena i povećanju kvaliteta. Uostalom, kada je prije nekoliko godina u Hrvatskoj pokrenut postupak liberalizacije tržišta, hrvatskoj javnosti je to i obećavano.
Svaki korisnik, i veliki i mali, vrlo rado bi plaćao nižu cijenu za govornu uslugu u nepokretnoj mreži. Ako mu jedan operater ponudi tu nižu cijenu za praktički istu uslugu, a nadležno državno tijelo to penalizira u ime odnosa među operaterima, nije li to mjera koja koristi alternativnim operaterima, ali istovremeno ide na štetu korisnika?
Svako tržište, a ni telekomunikacijsko nije izuzetak, postoji zbog korisnika-potrošača. I velikih i malih. Potrošači žele da cijene budu niže i da usluge budu kvalitetnije. Potrošači žele da im se kompanije ulizuju, da im daju pogodnosti. Nije li to sama suština tržišne utakmice i normalnog kapitalizma? Ako regulatorno ekviribliranje nadležne državne agencije ima za posljedicu jednog nezadovoljnog operatera i nekoliko zadovoljnih to je njihova interna stvar. Ali kad su tim igrama zakinuti korisnici, temelj na kojem počiva i od kojeg živi cijelo telekomunikacijsko tržište, čovjeku ostaje pitati se: štiti li itko interese korisnika?
